Ljubav svaki dan cini cuda [antikvár]

V Covjek, to malo cudesno bice: kako da prema njemu budem ravnodusan, da mi ga ne bude zao? Kad zivi i umire izmedu kamena i betona, uvijek u zurbi kao na nekoj brzoj prometnici. Kad se muci i pati s krvnim dákom, zivcima, jetrom, zuci — te previsoko, te prenisko, premalo, previse, teret od stotinu kilograma na srcu! Kad trazi i trazi da bi nasao srecu. A prije nego je nade najcesce bude mrtav.