Codex Iuris Canonici [antikvár]

POPRATNA RIJEC Zakonik kanonskoga prava pape Pavía VI. i pape Ivana Pavía II. moze se smatrati u odredenom smislu posljednjim dokumentom II. vatikanskog sabora, jer sadrzi teolosko-pravnu sintezu saborskog naucavanja. Premda i sam vrhovni zakonodavac papa Ivan Pavao II. u Apostolskoj konstituciji Zakone svete stege, kojom je proglasio Zakonik, priznaje da se slika Crkve, kakvu je ocrtao Sabor, nije mogla savrseno prenijeti na kononisticki jezik, ipak je istaknuo da »Zakonik uvijek treba da se vraca toj slid kao prvotnom uzoru«. Odlike su sadasnjega Zakonika kanonskoga prava, osim vjernosti Saboru i njegovim odlukama, prilagodenost novim prilikama u kojima zivi Crkva, vjernost crkvenoj zakonodavnoj predaji i pravna narav zakonskih izricaja. Zakonik je pastoralno usmjeren, kako je to istaknuto u posljednjoj njegovoj odredbi: »Neka se ima pred ocima spasenje dusa, koje u Crkvi mora uvijek biti vrhovni zakon« (kan. 1752). Misao vodilja u radu i u pripravi, vise puta istaknuta od pape Pavía VI., bila je da Zakonik bude u sluzbi teoloskog razumijevanja zivota i poslanja Crkve, a vlast da bude »sluzba« kojom se Bozji narod vodi k spasenju. Kako je Ijubav srz spasenja, crkveni zakon mora izbjegavati »legalizam«. Zakonik treba traziti mjerila istine i pravde s osjecajem Ijubavi koja se kloni krutosti, a stiti i promice prava sviju. U mnogim slucajevima Zakonik ustanovljuje opee odredbe, a pojedinosti prepusta krajevnim zakonima ili daje izricito dopustenje za krajevne izuzetke od opceg zakona; odrazava zbornu brigu za Crkvu i istice da je zakon u sluzbi spasenja. Svrha mu je da bude sredstvo promicanja zajednistva Crkve na njezinim razlicitim razinama i u njezinim brojnim clanovima. Kako je Crkva po svojoj naravi misionarska, tako i njezin Zakonik ima tu dimenziju i istice ekumensku zelju da se zblizimo s bracom koja vjeruju u Krista. Zakonik je upucen svim clanovima Bozjega naroda te se odobrava njegovo prevodenje na narodne jezike da bi svi vjernici, klerici i laid, mogli lakse naci svoje pravo mjesto u crkvenom uredenju, odredenije vrsiti svoja prava i duznosti, potpunije ostvarivati pravne mogucnosti i, u skladu sa zakonskim propisima, plodonosnije suradivati i sudjelovati u izgradnji OtajstvenogaTijela Kristova.